Document Text Contents
Page 1
KUR
file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/2KURANSKAKAZIVANJAOPOSLANICIMA.htm[10.2.2010 16:15:10]
KUR’ANSKA KAZIVANJA O POSLANICIMA
I SVRHA TOGA
Kazivanja o poslanicima su jedna od najvažnijih argumenata koje Kur’an koristi pri
raspravama sa onima koji se suprotstavljaju Kur’anu, pri ukazivanju na radosnu vijest o
nagradi i sticanju Allahovog zadovoljstva, opomeni da se klonimo grijeha,
objašnjavanjuosnova islamske da’we i njenih ciljeva, učvršćivanju srca poslanika i onih koji
ga slijede i u dokazivanju istine poslanstva Muh?mmeda, s?llallahu ‘alejhi wesellem.
Kada sa svim ovim kazivanjima dolazi Poslanik, koji je umijj (neuk) i koji nije učio kod monaha
i svećenika, to daje dokaz da je ono što se objavljuje Poslaniku vahj od Allaha.
“Objavljujući ti Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi
doista ništa znao.“ (Jusuf:3)
Sva ta kazivanja upućuju da je vjera, sve one, od Allaha i svi koji vjeruju u poslanike su jedan
ummet, a Allah je jedan i sve vjere su sa jednog izvora i svi poslanici su potvrđivali i
dopunjavali objavu prethodnog poslanika.
“On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono
što smo naredili Ibrahimu, i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne
podvajajte...“(Eš-Šura:13)
Kur’an nam govori o poslanicima književnim prikazom, pojašnjavajući značenje i djelujući na
čitaoca izazivajući u njemu divljenje kur’anskim kazivanjima, izlazeći iz historijskih u vjerske
okvire. Teško je razumjeti određeno kazivanje, ukoliko ne uzmemo u obzir i ostala kazivanja,
jer Kur’an uzima samo dio priče koji će ostvariti određene ciljeve u odgoju i vâzu. Nekada
Kur’an objašnjava čitavo kazivanje, kao u suri Jusuf, dok uvećini slučajeva uzima samo dio
priče koji će ostvariti željene ciljeve.
Cilj kur’anskih priča nije u izlaganju historijskih činjenica, nego pouke, savjeti, opomene i
radosne vijesti, na koje nam ukazuju ta kazivanja. Ponavljanje priča jeste zbog razlike u
ciljevima koji se prikazuju različitim književnim figurama, slikama.
Kur’ansko kazivanje o poslanicima se razlikuje od kazivanja Tewrata, jer Kur’an odabire samo
neke od poslanika, a druge i ne spominje. Kada govori oposlanicima, Kur’an odabire samo
ono što se slaže sa islamskom da’wom i mjestom poslanika u njegovom narodu, a dok
Tewrat ne ulazi u ta objašnjenja. Takođe, Kur’an se ne oslanja na vrijeme i ne čini ga glavnim
faktorom u redoslijedu priča, kao što je to u Tewratu kome je historija cilj. A cilj posljednje
Allahove objave je pouka i opomena, ukazivanje na pravi put i uputu, objašnjenje islamskog
da’weta, odgovori nevjernicima, te učvršćenje srca poslanika i onih koji ga slijede.
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da
njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima
opomena.“ (Hud:120)
KUR
file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/2KURANSKAKAZIVANJAOPOSLANICIMA.htm[10.2.2010 16:15:10]
KUR’ANSKA KAZIVANJA O POSLANICIMA
I SVRHA TOGA
Kazivanja o poslanicima su jedna od najvažnijih argumenata koje Kur’an koristi pri
raspravama sa onima koji se suprotstavljaju Kur’anu, pri ukazivanju na radosnu vijest o
nagradi i sticanju Allahovog zadovoljstva, opomeni da se klonimo grijeha,
objašnjavanjuosnova islamske da’we i njenih ciljeva, učvršćivanju srca poslanika i onih koji
ga slijede i u dokazivanju istine poslanstva Muh?mmeda, s?llallahu ‘alejhi wesellem.
Kada sa svim ovim kazivanjima dolazi Poslanik, koji je umijj (neuk) i koji nije učio kod monaha
i svećenika, to daje dokaz da je ono što se objavljuje Poslaniku vahj od Allaha.
“Objavljujući ti Kur’an, Mi tebi o najljepšim događajima kazujemo iako prije njega nisi
doista ništa znao.“ (Jusuf:3)
Sva ta kazivanja upućuju da je vjera, sve one, od Allaha i svi koji vjeruju u poslanike su jedan
ummet, a Allah je jedan i sve vjere su sa jednog izvora i svi poslanici su potvrđivali i
dopunjavali objavu prethodnog poslanika.
“On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono
što smo naredili Ibrahimu, i Musau i Isau: “Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne
podvajajte...“(Eš-Šura:13)
Kur’an nam govori o poslanicima književnim prikazom, pojašnjavajući značenje i djelujući na
čitaoca izazivajući u njemu divljenje kur’anskim kazivanjima, izlazeći iz historijskih u vjerske
okvire. Teško je razumjeti određeno kazivanje, ukoliko ne uzmemo u obzir i ostala kazivanja,
jer Kur’an uzima samo dio priče koji će ostvariti određene ciljeve u odgoju i vâzu. Nekada
Kur’an objašnjava čitavo kazivanje, kao u suri Jusuf, dok uvećini slučajeva uzima samo dio
priče koji će ostvariti željene ciljeve.
Cilj kur’anskih priča nije u izlaganju historijskih činjenica, nego pouke, savjeti, opomene i
radosne vijesti, na koje nam ukazuju ta kazivanja. Ponavljanje priča jeste zbog razlike u
ciljevima koji se prikazuju različitim književnim figurama, slikama.
Kur’ansko kazivanje o poslanicima se razlikuje od kazivanja Tewrata, jer Kur’an odabire samo
neke od poslanika, a druge i ne spominje. Kada govori oposlanicima, Kur’an odabire samo
ono što se slaže sa islamskom da’wom i mjestom poslanika u njegovom narodu, a dok
Tewrat ne ulazi u ta objašnjenja. Takođe, Kur’an se ne oslanja na vrijeme i ne čini ga glavnim
faktorom u redoslijedu priča, kao što je to u Tewratu kome je historija cilj. A cilj posljednje
Allahove objave je pouka i opomena, ukazivanje na pravi put i uputu, objašnjenje islamskog
da’weta, odgovori nevjernicima, te učvršćenje srca poslanika i onih koji ga slijede.
“A sve ove vijesti koje ti o pojedinim događajima o poslanicima kazujemo zato su da
njima srce tvoje učvrstimo. I u ovima došla ti je prava istina, i pouka, i vjernicima
opomena.“ (Hud:120)
