Download Novi militaristicki humanizam - Noam Chomsky.pdf PDF

TitleNovi militaristicki humanizam - Noam Chomsky.pdf
File Size1.6 MB
Total Pages249
Table of Contents
                            Cover
Sadržaj
Predgovor
	Damir Grubiša: Chomsky i proturječja humanitarne interverncije
	Bibliografija Noama Chomskog
Poglavlje 1 - "U ime načela i vrijednosti"
Poglavlje 2 - Prije bombardiranja
Poglavlje 3 - Procjena humanitarne nakane
	3.1 - Pokolj u Račku: "Odredišna okrutnost koja stavlja stroj u pogon"
	3.2 - Humanitarne brige devedesetih: maleni primjer
	3.3 - "Humanitarna intervencija"
Poglavlje 4 - Sindrom poricanja
Poglavlje 5 - Diplomatski zapisi
Poglavlje 6 - Čemu sila?
Poglavlje 7 - Svjetski poredak i njegova pravila
Poglavlje 8 - Gledano unatrag
                        
Document Text Contents
Page 124

124 NOVI MILITARISTIČKI HUMANIZAM

pristanak Filipinaca "da obavi taj veliki čin čovjekoljublja", kao što je
očekivao. Ali za to nije ni bilo potrebe:

Mi smo se pokoravali jednoj višoj moralnoj obvezi koja nije
zahtijevala ničiji pristanak. Mi smo samo, uz Božju Svjet­
lost, prepoznali i izvršili svoju dužnost uz suglasnost vlastite
savjesti i uz odobravanje civilizacije... Nije pravi trenutak da
osloboditelj objašnjava važna pitanja o slobodi i upravljanju
oslobođenima, dok su oni još uvijek angažirani pucanjem u
svoje spasitelje.

Sjedinjene Države su jednostavno širile praksu svojih uzora i pret­
hodnika. Nakon višestoljetnog iskustva, Dogovor Europe krajem 19.
stoljeća obnovio je angažiranost civiliziranih nacija da olakšaju jadno
stanje zaostalih naroda svijeta, od Kine do Afrike i Srednjeg istoka,
uključujući i Srbe svi su - "orijentalci, stoga lašci, varalice i majstori
izvrdavanja", kako ih je proglasio Kaiser iz srca europske kulture.81
Posljedice dogovora nije potrebno ni razmatrati.

Inteligentniji lideri shvatili su što rade pa su to ponekad opisivali s
većim stupnjem točnosti, primjerice, Winston Churchill u referatu koji
je podnio članovima Kabineta u siječnju 1914. godine, objašnjavajući
potrebu za povećanjem vojnih izdataka:

Mi nismo mladi narod s čednom prošlošću i oskudnom baš­
tinom. Mi smo apsorbirali za sebe... jedan potpuno nepro­
porcionalan dio svjetskog bogatstva i prometa. Imamo sve
što hoćemo od teritorija, stoga naša pretenzija da nas se
prepusti da neometano uživamo u tim prostranim i divnim
posjedima, uglavnom stečenim nasiljem i pretežno očuva­
nim silom, često izgleda manje razumna drugima nego
nama.

Churchillu je jasno da ovakva razmišljanja nisu za javnu potrošnju
u necenzuriranom društvu. Istaknute misli su citati iz knjige The World
Crisis objavljene dvadesetih godina i namijenjene širokoj publici. Iako
opet objavljene, mali su izgledi da će ostaviti dublji trag u intelektualnoj
i obrazovnoj javnosti. Uostalom kao i mnoge druge Churchillove misli,

81 O Dogovoru Europe i drugim presedanima, vidi Trachtenberg, op. cit.

Page 125

PROCJENA HUMANITARNE NAKANE 125

na primjer, njegovo oduševljeno zauzimanje za upotrebu otrovnog pli­
na protiv Kurda i drugih neciviliziranih plemena i ostvarivanje te ide­
je, što je danas već zasigurno zaboravljeno.82

S obzirom na obilje poznatih povijesnih primjera neobično bode u
oči neometani uspon novog humanizma, čak i oduševljenost njime, po­
nekad i od ljudi koji su dostojni divljenja zbog svojih ranijih angažmana
na zaštiti ljudskih prava. Takav je, primjerice, Michael Glennon koji je
prije petnaest godina osudio doskočicu "namjerno nepoznavanje činje­
nica" primijenjenu kao izliku za užase koje je vođa prosvijećenih drža­
va tada činio, nimalo veće nego što je to činio prije ili poslije toga. Usva­
jajući ovo stajalište danas, Glennon predočuje uvažene doktrine novim
polazištem koje su "prosvijećene države" pravedno poduzele i koje sa­
da moraju odbaciti pogrešnu "staru anti-intervencionističku strukturu"
uspostavljenu nakon Drugog svjetskog rata, priznajući da su "mane sta­
rog sustava bile katastrofalne."83 Nedvojbeno je da su bile katastrofal­
ne. Da spomenemo samo vrlo napadan, ali ne i jedini primjer: masovna
zvjerstva koja su izvršena u ratovima Sjedinjenih Država u Indokini ni­
su se smjela ni iznositi pred Ujedinjene narode iz straha da vodeća pro­
svijećena država ne uništi UN, (to je tek jedan primjer koji Glennon ne
spominje, mada s pravom ne propušta spomenuti sovjetsku invaziju na
Afganistan). A možda se sjećamo što se dogodilo kad se Svjetski sud
usudio uvrijediti gospodara, optužujući ga za "nezakonitu upotrebu si­
le" i naređujući mu da odustane i da plati znatne reparacije, ili kao što
znamo - ili bismo trebali znati - koje su dvije države vetom blokirale
djelovanje Ujedinjenih naroda prije više od trideset godina, kad je or­
ganizacija ispustila kontrolu iz svojih ruku u vrijeme dekolonizacije.

Ali ovi primjeri nisu tip primjera koje Glennon i drugi imaju na
umu. Primjeri koje on daje su poučni, no njih ostavljam po strani i is­
tičem samo njegov temeljni primjer o obećanju koje "novi intervencio-
nizam" nudi: NATO traži "međunarodnu pravičnost" na Kosovu kako
bi okončao "etničko čišćenje", a to je "evidentno ono što su nedavno
NATO i Sjedinjene Države odlučili." To je toliko "evidentno" da nisu
potrebni nikakvi argumenti ili dokazi (opet zauzimanje standardnog
stava) poput npr. objašnjenja tajminga eskaliranja etničkog čišćenja s

82 Clive Ponting, Churchill (Sinclair-Stevenson, 1994.), 132
83 Glennon, "The New Interventionism".

Similer Documents